Posljednjih dana jedna tema je izazvala mnogo debata na internetu, zlostavljanja ili psihičke torture, i to zbog događaja u kojima su učestvovali BBB21. Nažalost, ljudi često imaju poteškoća da prepoznaju ovu vrstu psihičkog nasilja, posebno žrtve, koje se često osjećaju kao da su pogrešan dio priče. Stoga je rasprava o psihičkom nasilju danas vrlo važna i neophodna.

Uostalom, baš kao i fizička agresija, psihička tortura može nanijeti štetu, povrijediti, uništiti samopouzdanje i samopoštovanje osobe do granice njenog zdravog razuma ili inteligencija.

Takođe poznata kao gaslighting, psihološka tortura se sastoji od agresora koji iskrivljuje informacije, izostavlja istinu, govori laži, manipuliše, izriče prijetnje, među mnogim drugim psihičkim nasiljem. Međutim, ne postoji profil žrtve psihičkog nasilja, žrtva može postati svako, bez obzira na vrstu ili stanje osobe.

Dakle, to se može dogoditi u odnosima, profesionalnom okruženju ili čak utjecati na djecu.

Zbog toga je veoma važno što prije moći prepoznati znakove zlostavljanja, jer ono može imati vrlo velik negativan utjecaj na mentalno zdravlje žrtve. Nadalje, za identifikaciju znakova, jedan od načina bi bio promatranje stavova ili situacija kojeidentificirati psihičku torturu znači distancirati žrtvu od agresora. U slučajevima kada je agresor supružnik ili član porodice koji živi u istom domaćinstvu, distanciranje može biti teško. Stoga je neophodno da se žrtva odvede u kuću nekoga kome veruje. Zato što joj distanciranje može pomoći da razmišlja jasnije, bez negativnog utjecaja agresora.

Drugi korak je traženje pomoći da zacijeli emocionalne rane uzrokovane stalnim zlostavljanjem i povrati svoje samopoštovanje. Nadalje, pomoć može doći od prijatelja ili članova porodice koji su svjesni situacije. Međutim, neophodno je da potražite pomoć psihologa kako biste pomogli u procesu oporavka.

Na primjer, psihoterapija se toplo preporučuje osobama koje su žrtve nasilnih veza ili koje ne mogu prekinuti vezu sa agresora.

Stoga, uz pomoć psihologa, žrtve dobijaju potrebnu snagu da preispitaju svoje živote i donesu odluke koje garantuju njihovo dobro i mentalno zdravlje. Osim što pomaže žrtvi da se izbori sa poniženjima koja je pretrpio agresor, a koja mogu dugo ostati u njihovoj nesvijesti.

Ukratko, psihološki tretman je od suštinskog značaja za izlječenje štete nanesene mentalnom i emocionalnom zdravlju žrtve psihološke torture. A tokom vremena, terapija joj može pomoći da se vrati osobi kakva je bila prije nego što je bilažrtva psihičkog nasilja.

Dakle, ako vam se svidio ovaj članak, svidjet će vam se i ovaj: Lei Maria da Penha – 9 zanimljivih činjenica i zašto nije samo za žene.

Izvori: Vittude, Diário do Sudoeste, Tela Vita

Slike: Jornal DCI, Blog Jefferson de Almeida, JusBrasil, Exame, Vírgula, Psicologia Online, Cidade Verde, A Mente é Maravilhosa, HypesScience , Gazeta do Cerrado

Šta je psihološka tortura?

Psihološka tortura je vrsta zlostavljanja koja se sastoji od niza sistematskih napada na psihološki faktor žrtve. Čiji je cilj da izazovu patnju i zastrašivanje, ali bez pribjegavanja fizičkom kontaktu kako bi dobili ono što žele, odnosno izmanipulirali ili kaznili. Međutim, u brazilskoj literaturi ova tema je još uvijek oskudna, pa se teorijske osnove prave kod stranih autora.

Prema UN (Organizacije Ujedinjenih nacija-1987), mučenje, bilo fizičko ili psihičko, sastoji se od bilo kakvog radnja namijenjena namjernom izazivanju patnje ili bola. Međutim, ovaj koncept koji koriste UN vezan je za torturu koja se provodi prilikom otmica ili ratova. Međutim, može se koristiti u kontekstu međuljudskih odnosa, budući da psihološki agresor uvijek ima skriveni cilj u odnosu na žrtvu zlostavljanja. Čak i ako agresor nije svjestan da su njegovi postupci okarakterisani kao psihička tortura. Ipak, on odlučuje da ide ovim putem kako bi izazvao mentalni i emocionalni stres osobi koja mu se ne sviđa.

Dalje, psihička tortura se smatra zločinom. Prema Zakonu 9,455/97, krivično djelo mučenja nije samo fizičko zlostavljanje, već svaka situacija koja za posljedicu ima psihičku patnju ilipsihološki. Ali, da bi se djelo konfigurisalo kao krivično djelo, potrebno je identificirati barem jednu od sljedećih situacija:

• Mučenje s ciljem podsticanja nekoga da pruži lične podatke ili podatke treće strane ili izjave.
• Nasilje radi izazivanja krivičnog djela ili propusta.
• Zlostavljanje zbog vjerske ili rasne diskriminacije.

Međutim, ako nijedna od ovih situacija ne odgovara optužba za psihičko nasilje, nasilna djela i dalje mogu konfigurirati drugu vrstu zločina. Na primjer, nezakonita sramota ili prijetnja.

Kako prepoznati psihološku torturu?

Identificirati psihičku torturu nije tako jednostavno, jer su agresije obično vrlo suptilne, gdje su prikrivene podlim ili indirektnim komentarima. Međutim, zlostavljanja su česta, tako da se žrtva osjeća zbunjeno stavovima agresora i ne zna kako da odgovori ili reaguje.

Slično, odnos između žrtve i agresora takođe može otežati identifikaciju zloupotrebe. Da, psihološku torturu mogu počiniti partneri, šefovi, prijatelji, saradnici, članovi porodice ili bilo ko drugi koji je dio društvenog kruga žrtve. Stoga, stepen naklonosti između žrtve i agresora može uticati na način na koji žrtva asimiluje nasilje. Jer joj je teško povjerovati da je takva osobamogao bi joj učiniti takve stvari.

Međutim, nisu svi agresorovi postupci suptilni, jer se lako uoče ne tako nevine namjere agresora i lice i držanje žrtve poraza. I pored toga, agresor ima tendenciju da sakrije svoje stavove iza neutemeljenih opravdanja. Na primjer, on tvrdi da se tako ponaša zato što želi da bude „iskren“ ili zato što žrtva svojim postupcima zaslužuje takav tretman.

Stavovi onih koji praktikuju psihološku torturu

1 – Negira istinu

Agresor nikada ne priznaje istinitost činjenica, čak i ako postoje dokazi, on će ih sve poricati i pobijati. I tako se događa psihičko nasilje, jer žrtvu dovodi u pitanje svoju stvarnost, što je čini da počne sumnjati u svoja uvjerenja. Šta je čini pokornom agresoru.

2 – Koristi ono što žrtva najviše voli protiv nje

Agresor koristi ono što je žrtvi najdragocenije da je omalovaži, kako da koristiti žrtvinu djecu, na primjer, navodeći da ona nije dovoljno dobra za njih ili da nikada nije trebala biti majka.

3 – Njeni postupci ne odgovaraju njenim riječima

Ko vrši psihičku torturu, obično ima postupke potpuno drugačije od njihovih riječi, odnosno ulazi u kontradikcije. Dakle, jedan od načina da se identifikuje agresor je obraćanje pažnje na to da li se njihovi stavovi i postupci podudaraju sa njihovimriječi.

4 – Pokušaji zbunjivanja žrtve

Psihološka tortura prolazi kroz ciklus, gdje agresor stalno govori loše stvari žrtvi, a onda je odmah na neki način pohvali neka mu bude pokorna. Na taj način osoba ostaje ranjiva na nove napade koji uskoro slijede.

5 – Pokušava žrtvu postaviti protiv drugih ljudi

Agresor koristi sve oblike manipulacije i laži udaljiti žrtvu od svih u njihovom društvenom ciklusu, uključujući i svoju porodicu. Zbog toga nasilnik kaže da je ljudi ne vole ili da joj nisu dobro društvo. Dakle, sa žrtvom dalje od ljudi koji bi mogli da upozore šta nije u redu, ona postaje još ranjivija na volju agresora.

Ponašanje žrtve psihološke torture

1 – Stvara opravdanja za ponašanje agresora

Kako agresorovi postupci imaju tendenciju da budu u suprotnosti s njegovim riječima, zbunjena žrtva počinje stvarati objašnjenja za svoje postupke. Pa, ovo radi kao neka vrsta odbrambenog mehanizma da se izbjegne šok realnosti pretrpljenog psihičkog nasilja.

2 – Žrtva se uvijek izvinjava

Žrtva, jer je smatra da nije u pravu u situaciji, stalno se izvinjava nasilniku, čak i kada nema razloga. Zapravo, žrtva obično nema pojma zašto to radi,ali on to i dalje radi.

3 – Stalno se osjeća zbunjeno

Stalna manipulacija čini da žrtva ostane u trajnom stanju zbunjenosti, posljedično, počinje misliti da odlazi luda ili da nisi dobra osoba. Dakle, on zaslužuje ono što mu se dešava.

4 – Osjeća da više nije ista osoba kao prije

Uprkos tome što ne zna šta se promijenilo, žrtva osjeća da jeste nije ista osoba kao prije psihološke torture. U tim trenucima prijatelji i porodica obično ukažu šta se promijenilo i pokušavaju upozoriti na nasilnu vezu.

5 – Osjećate se nesretno, ali ne znate zašto

Kada trpeći psihičku torturu, žrtva počinje da se oseća nesrećnom, a čak i kada se oko njega dešavaju dobre stvari ne može da se oseća srećno. To se događa jer zlostavljanje ima tendenciju da potisne osjećaje žrtve, pa se ona ne može osjećati dobro u sebi.

Posljedice psihičke torture po mentalno zdravlje

Svi oblici nasilja, bilo fizičko ili psihološki, ima negativan uticaj na mentalno zdravlje. Ali, kako psihološka tortura ima isključivi cilj narušavanje emocionalnog stanja žrtve, posljedice po mentalno zdravlje su izraženije. Pa, pretrpljena stalna poniženja navode žrtvu da počne sumnjati u sebe. Uključujući i vaš razum, inteligenciju, samopouzdanjei samopoštovanje. Tada počinje da se pita da li je agresor zaista u krivu, da li je ona loša osoba kako on kaže i da zaslužuje da prođe kroz sve to.

Posljedično, ovo ispitivanje završava podsticanjem negativnih i samozatajnih misli zbog kojih žrtva počinje da se ne voli. Što je upravo cilj agresora, jer uz nisko samopoštovanje žrtva lakše upada u njegove zamke i manipulacije bez reagovanja. Nadalje, psihološka tortura može pomoći u razvoju niza mentalnih poremećaja, na primjer, depresije, anksioznosti, paničnog sindroma, posttraumatskog stresa, itd.

U naprednijoj fazi psihičke torture, bilo koja vrsta interakcija između žrtve i agresora za nju zahtijeva mnogo truda. Jer se boji da će se suočiti s njim, radije šuti kako bi sačuvala sebe. Ukratko, žrtve psihološke torture mogu imati:

• Stalni osjećaj nesreće
• Paranoju
• Pretjerani strah
• Psihološka i emocionalna iscrpljenost
• Odbrambeno ponašanje
• Nedostatak samopouzdanja
• Poteškoće u izražavanju
• Društvena izolacija
• Kriza plača
• Ponašanje u penziji
• Razdražljivost
• Nesanica

Pored psiholoških simptoma, može predstavljati i psihosomatske simptome, kao što su kožne alergije, gastritis i migrena, na primjer.

Tipovipsihološka tortura

1 – Konstantno ponižavanje

Žrtva psihičke torture trpi stalno poniženje od strane agresora, isprva izgleda malo uvredljivo, poput „Nisi baš dobar u ovome ”. I malo-pomalo se to pretvara u uvrede, tipa “Nisi baš pametan”. I na kraju: „Vrlo si glup“. Posljedično, mentalno zdravlje je narušeno svakodnevno, gdje agresor napada slabe tačke žrtve, boli tamo gdje najviše boli. Nadalje, zlostavljanje se može dogoditi i javno i privatno.

2 – Emocionalna ucjena

Agresor koristi manipulaciju da emocionalno ucjenjuje žrtvu, da preokrene krivicu za određene situacije ili čak da dobijete ono što želite. To je obično zanemarena metoda manipulacije jer se ne čini toliko relevantnom. Međutim, ono je jednako štetno za mentalno zdravlje kao i drugi oblici zlostavljanja.

3 – Psihološka tortura:'Progon

Psihološki agresor obično ne odustaje dok ne dobije ono što on želi, dakle, ponižava, koristi prozivke i sramoti žrtvu, samo da nahrani svoj ego. Stoga, on može progoniti žrtvu, samo da bi stekao osjećaj superiornosti, pored toga što će dati neprijateljske komentare i ismijavati je pred prijateljima i porodicom kako bi narušio njen imidž.

4 – Iskrivljavanje stvarnosti

Jedna od najčešćih zloupotreba psihičke torture jeiskrivljavanje stvarnosti, gdje zlostavljač iskrivljuje govor žrtve tako da je žrtva zbunjena. Na taj način ona ne može razlučiti šta je stvarno ili ne. Ova tehnika je poznata kao gaslighting, koja se sastoji od ohrabrivanja žrtve da posumnja u svoju sposobnost tumačenja i tako vjeruje samo u riječi agresora. Isto tako, agresor može iskriviti žrtvine riječi ljudima oko sebe, učvršćujući svoju poziciju nosioca istine.

5 – Ismijavanje

Ismijavanje žrtve je dio zloupotrebe psihološka tortura. Uz to, agresoru ništa ne nedostaje i stalno kritikuje. Na primjer, vaša ličnost, način na koji govorite, način na koji se oblačite, vaši izbori, mišljenja, uvjerenja, pa čak i porodica žrtve.

6 – Ograničenje slobode izražavanja

Žrtva psihičke torture je onemogućena da se otvoreno izražava, jer agresor smatra da je njegovo mišljenje neprikladno ili zloglasno. Tako se s vremenom osjeća kao da joj nije dozvoljeno da bude ono što jeste i počinje slijediti konvencije koje je nametnuo njen agresor.

7 – Izolacija

Da bi svojom psihološkom torturom da bi postigao svoj cilj, agresor nastoji izolovati žrtvu od prijatelja i porodice, kako bi njegove manipulacije bile efikasnije.

Kako se nositi sa psihičkom torturom?

Prvi korak ka